U „normalnom“ životu nema tišine
ni praznog prostora
Bombardirani smo milijunima informacija,
stvari, podražaja…
Čak i kada smo sami,
rado palimo raznorazne ometače.
A kad smo u društvu,
pričamo što bismo dali da možemo otići negdje
gdje nema baš ničega.
I evo mene tako ovdje,
u praznom prostoru.
Nije doduše prazan skroz.
Ispod mene je snijeg i led
Svuda oko mene je bijeli horizont,
Sunce kruži oko mene iznad horizonta
A vjetar dokono puše s juga
i ponekad nosi oblake
Ali osim snijega, leda, horizonta, sunca, vjetra i oblaka
Nema baš ničega.
Sad kad sam tu, ja bih stvari,
informacije, podražaje, ometače
Ali ova grandiozna tišina prostora pomaže mi
da prozrem i zaobiđem tu zamku.
Ovaj prostor oko mene je jedno veliko uvećavajuće ogledalo
koje me podsjeća da sam tu i ja.
Kao da sam tu zapravo samo ja.
Sve moje je pojačano.
Sreća je ovdje sretnija
Tuga tužnija
Samoća samotnija
Mir mirniji
Nakon 18 dana vedrog i sunčanog, danas su naišli prvi oblaci.
Vrijeme je sljubljeno s prostorom
A prostor je prazan.
Vrijeme je prazno.
Samo se ja, vjetar i oblaci u njemu
krećemo
Sve ovdje stoji ili kruži
Vrijeme i prostor stoje
Sunce kruži
Samo se vjetar, oblaci i ja
krećemo ravno
Vjetar i oblaci na sjever
Ja na jug
