I posljednje prirodno obilježje na putu – nunatak „Three sails“, ostalo je iza mene. Prošao sam ga danas puževim korakom i nastavio prema horizontu. Vidim još planine ako se okrenem u nazad, ali ispred mene sada više nema ništa, samo ravni bijeli horizont. Tamo negdje na pola puta do pola, znači za kojih 500 km, trebao bih sa zapadne strane u daljini ugledati vrhove planinskog lanca Thiel kako izviru iz ledenog pokrivača, ali to je to. Napokon taj bespregledni bijeli horizont o kojem sam sanjao.
Nije mi dosad, zapravo još došlo u glavu gdje sam. Da se moj san napokon ostvaruje. Nakon godina sanjanja, nakon posljednje dvije godine potpune posvećenosti tome, i nakon cijelog putovanja koje je uslijedilo. Zaista kao da još uvijek nisam svjestan. Možda zato što je napredovanje vrlo teško. Svaki korak moram čupat. Nema još one lakoće i tečnosti, kada ne ulažeš enormnu snagu u svaki korak, nego kada ti je kretanje stvar rutine o kojoj ne razmišljaš previše, pa možeš zurit u daljinu i puštati misli da lete.
Posljednje prirodno obilježje koje ću vidjeti narednih 500 km. Sada ostaje samo bijeli horizont ispred mene.
No, sada kada je ispred mene ostao taj magični bijeli horizont i kad je najveća uzbrdica iza mene, sada kao da je počelo. Iako je danas puhao najjači vjetar, a windchill je dosegao, za mene rekordnih -35 ˚C, ja sam uspijevao uživati. Još uvijek je sve pomalo kao da sanjam. Kao da nisam uopće svjestan gdje se nalazim i što je sve trebalo da do ovdje dođem. Koliko divne podrške sa svih strana. Da ja hodam svoj san! Od Anđele i roditelja ponajviše. Pa od svih prijatelja. Anđela mi je za iznenađenje skupila video poruke podrške od prijatelja, za svaki dan po jednu. To je nešto najljepše što mi je itko ikad napravio. To pogledam svaku večer prije spavanja. A Knjiga snova! Napokon je čitam. Po dvije-tri stranice dnevno, ujutro, za motivaciju, za borbu protiv jutarnjih demona… Moram priznat da pustim sretnu suzu svaki put kad je čitam. Toliko prekrasnih poruka. Kao da živim u nekom drugom, boljem svijetu, u kojem vlada pozitiva i altruizam, u kojem ljudi nisu sami sebi najvažniji nego žele dobro jedni drugima! Itekako sam svjestan da bez sve te podrške ja ne bi mogao biti ovdje. Sam bih bio preslab. Ali nisam sam. Kad hodam, svi ti divni ljudi hodaju sa mnom. Prema bijelom horizontu.
