Još 13 dana. U najjužnijem gradu na svijetu
Susretao sam te fraze širom svijeta. Oko Nordkappa na krajnjem sjeveru Skandinavije gdje turisti plaćaju masnu cifru samo da bi mogli dosegnuti taj komadić zemlje ni po čemu drugačiji od mnogih drugih u okolici. U najsjevernijem mjestu na svijetu na Grenlandu,
Siorapaluku gdje živi svega tridesetak Inuita, a to što je to i turistima predaleko, nije sačuvalo to malo mjesto od te velike fraze. U Capetownu, u Južnoafričkoj republici, u kojem sam zaista osjetio kao da je kraj, jer sam devet mjeseci od Zagreba vozio motor na jug, a od Capetowna dalje nije išlo. U raznim zabitima gdje se neko selo u kojem završava cesta samoproglasilo „krajem svijeta“. U raznim turističkim i propagandnim materijalima gdje se bilo koje mjesto koje je pusto i daleko, u nedostatku kreativnosti, proziva krajem svijeta.
Susretao sam te fraze i po djelima nemaštovitih putopisaca, novinara i reportera. Kvragu, da budem potpuno iskren, i sâm sam nekoliko puta upotrijebio tu floskulu, ali ako me to imalo opravdava, priznajem da je to bilo u trenucima kada nisam mogao smisliti ništa pametnije. Ipak, nikad ne bih, recimo, svoju knjigu nazvao „Kraj svijeta“. Osim možda, ako bih na svojim putovanjima kojim slučajem zaista došao na Zemljin rub i otkrio da je zapravo zaista ravna ploča. E onda bih, bogami, u sva zvona trubio da sam došao na „Kraj svijeta“.
Ushuaia se voli reklamirati kao najjužnije mjesto na svijetu i kao kraj svijeta. Nama je to samo polazna točka za dalje na jug.
Ali budući da je to nemoguće, osuđujem i to i svaku drugu frazu putničkog žargona, kao što su primjerice „mjesečevi krajolici“, „rajske plaže“ ili „gradovi koji nikad ne spavaju“.
Jer, prava istina je da nema kraja. Zemlja je okrugla, a kugla nema kraj. U tome je i sva ljepota. U tome je beskraj! Kao što vrijeme i prostor nemaju svoj početak ni svoj kraj, tako ga nema ni površina našeg prekrasnog planeta.
Ushuaia nije kraj svijeta, kao što to nije bio ni Punta Arenas. Štoviše, Ushuaia nije ni najjužniji grad na svijetu kako se voli isticati, jer ima još bar jedan južniji. Možda ona to je, nekom od turista koji su potrošili dolara i vremena da bi mogli reći da su bili na kraju svijeta. Ali nama je to samo postaja na putu dalje na jug, prema obali Antarktike. Ni tamo neće biti kraj, jer tada tek počinje hodanje prema Južnom polu. A i ako uspijem doći do samog pola, znanstveno dokazano najjužnijeg mjesta naše planete, poprilično sam siguran da ni tamo neću zateći kraj.
