Još 8 dana. Dan prvih iskustava
Ja sam još daleko od starosti, laskam si, ali starost nije nužno kronološka, matematička. Poznajem puno mojih vršnjaka i ljudi puno mlađih od mene koji su već odavno odustali počinjati. Vole takvi ljudi drugačije i novo etiketirati neprijateljskim i ograditi se u zidove svoje prividne sigurnosti i komfora. Nama drugima, koji na život gledamo kao na čudo, svjesni njegove veličanstvenosti, zahvalni na beskraju raznovrsnosti u kojoj se pojavljuje, otvoreni prema svemu što nam donese, nova iskustva su nešto najvrednije što postoji.
U našem jeziku ne postoji neki prikladan izraz za prva iskustva, ali u uskom putničkom žargonu, izvedenom iz zagrebačkog vulgarnog, postoji zgodan izraz: junf. Kad si beba, svaki dan skidaš junfove. Što si stariji, što više života i svijeta poznaješ, sve je manje dana u kojima skidaš junfove. Zato mi je današnji dan poseban. Danas smo skinuli čak tri velika junfa, što je iznimno puno za jedan običan novembarski dan u 36 godini života:
– Prvi put smo stupili nogom na antartički kontinent
– Prvi put smo vidjeli pingvine
– Prvi put smo vidjeli tuljane južne polutke
Ne znam ima li veće sreće u životu, nego kad skineš neki junf. A da bi u tome uspio, moraš se usuditi započinjati, stvarati prilike, bacati se u nepoznato. Poznajem i puno onih koji su matematički stariji, ali se i dalje ne boje započinjati. Dok polako ali sigurno, iz dana u dan, grabim prema starosti, to je jedino što si želim. Da se ne umorim, da se ne ogradim u zidove prividne sigurnosti, da se ne bojim započinjati. Dokle god to uspijem, biti ću ludo sretan!