Nulta točka. Posljednje pripreme u Union Glacieru
Vrijeme u unutrašnjosti Antarktike je inače dosta stabilno. Tijekom ljeta periodi stabilne anticiklone sa vedrim i sunčanim vremenom traju tjedan do dva, kada se izmjenjuju s kratkim poremećajima koji ne traju dulje od dan-dva. Tada nebo prekriju oblaci, a vjetar diže snijeg pa je vidljivost jako slaba. To se zove „white out“ – ne vidi se horizont i bijelo je na sve strane.
Meteorolog u Union glacieru, Belgijanac Fritz Buyl objašnjava mi da se u zadnje vrijeme događaju neke promjene: „Mora su sve toplija, pa isparavaju više vodene pare nego inače, što uzrokuje više padalina pa su poremećaji sve duži i duži. Antarktika, inače poznata kao najsuši kontinent, bilježi veće padaline nego prije. Unutrašnjost Antaktike je suša od Sahare. Klimatske promjene sve izokreću.“
Divim se ALE-u kako mogu voditi tako veliku i skupu logistiku, a sve im ovisi o vremenskim prilikama i neprilikama. Tu se doslovce milijuni vrte u oblacima. Moja mala ekspedicija je najmanji problem. Ali brojne druge veće operacije isto tako čekaju kao i ja. Ukupno nas je preko pedeset zapelo u Union Glacieru.
U zadnje vrijeme sam uvijek nešto nasmijan na fotkama, pa evo jedan „ozbiljan“, „polarni“ autoportret uoči starta ekspedicije 🙂
„Logistiku solo ekspedicijama ne pružamo iz financijskog interesa nego iz sentimentalnog“ objašnjava mi Aljaškanin Tim Hewette, vođa svih operacija u Union Glacieru. „Osnivači i vlasnici ALE-a i sami su radili traverse Antarktike, pa takvim ekspedicijama nude logističku podršku više radi održavanja antarktičke kulture. Vas je ionako svega nekoliko. Tvoja ekspedicija je jedna od samo četiri ne-vođenih solo ekspedicija koje se događaju ove sezone. Ono što financijski pogoni ALE su turisti koji lete na pol i u posjet carskim pingvinima. Iako ti se sigurno cijena naše logističke podrške činila jako visokom, vjerujem da sada, kada si došao ovdje i vidio kako sve funkcionira, ne misliš tako.“
Istina. Nevjerojatna je njihova logistika. Litra goriva u Punta Arenasu košta dolar. Kad dođe do Union glaceira, košta 20 dolara, a kad dođe do Južnog pola 100 dolara. A da bi mene avion mogao vratiti s Južnog pola, mora barem jednom sletjeti putem na mjesto gdje su unaprijed ostavljene zalihe goriva. Druge troškove da ni ne spominjem. Sada napokon više ne moram razmišljati o financijama. Time sam razbijao glavu dvije godine prije ekspedicije. Imao sam tu sreću da nakon dvije godine truda skupim dovoljno novaca za ekspediciju, i to prije svega zahvaljujući brojnim dobrim ljudima koji su podržali moju ekspediciju, kroz sponzorstva i donacije, kroz crowdfunding kampanju ili kupovinom mojih knjiga. Sada napokon mogu barem na dva mjeseca predahnuti od financijskih briga. I novac i putovnicu ostavljam u Union Glacieru. Do povratka ovdje neće mi trebati.
Otkad sam krenuo na put i počeo pisati blog, pisao sam ga od ponedjeljka do petka, a vikendom nisam. Prošlo je točno mjesec dana od odlaska iz Zagreba. Bio je ovo odličan prijelazni period u kojem se svašta divno dogodilo, i sve je zasada išlo po planu. Od kad krenem na ekspediciju trudit ću se svakodnevno izvještavati, bez obzira je li radni dan ili vikend. Nadam se da ću već sutra moći napisati blog o startu hodanja. Ali vidjet ćemo, jer… na Antarktici – sve ovisi o vremenu!
