Super mi se poklopilo da mi je dan koji sam odredio za pauzu ujedno i dan sa najvećim vjetrom do sad. Vjerojatno će biti još dana sa jačim vjetrom, ali ako već moram birati bolje da pauziram na manje ugodan dan. Veselio sam se pauzi ali imao sam i nekih dilema oko nje. Umoran sam i znam da bi mi dobro došla pauza, ali nije da ne bih mogao nastaviti gurati dalje još 10 dana bez pauze ili možda uopće cijeli put bez pauze. No, bolje je biti razuman i odmoriti se malo. Drugi motiv za pauzu je moj odnos s vremenom. Budući da me upravo vrijeme koje je ispred mene najviše muči, a ne bi htio da je tako, mislim da je pauza dobra psihološka vježba za to. Prosta logika kaže, ako pauziraš jedan dan – izgubio si jedan dan i trebat će ti još jedan dan više do cilja. Ali upravo u tome i je caka. Ja ne želim samo doći do cilja što prije. Želim uživati u procesu! Želim da traje. Toliko sam dugo sanjao ovo, da sada, kada se napokon događa, ne želim ubrzavati stvari.
Ja najviše na svijetu volim biti outdoor i kampirati. Što je okoliš u kojem kampiram luđi, to mi je gušt kampiranja veći. Volim si stvoriti zonu komfora u tom šatoru. A ne znam može li kontrast između komfora u šatoru i nekomfora izvan šatora igdje biti veći nego ovdje gdje sam sad. Sve zasluge za to idu mom frendu suncu! Ovdje sunce nikad ne zalazi pa i po noći tuče u moj šator i grije ga poput staklenika. Tanka dupla stjenka šatora bolji je zid od vanjske hladnoće nego mnogi cigleni zidovi u našem podneblju. Bez ikakvog grijanja, razlika u temperaturi izvan i unutar šatora može biti i po 40-50 stupnjeva. To je toliko genijalno da se ja nikako ne mogu prestati čuditi. Evo sada dok ovo pišem, vani je -15, a u šatoru idealnih 24 i ja sam udobno izvaljen na svoj madrac ispunjen zrakom i perjem u samo jednom sloju odjeće.
Šator se sastoji od dva djela, predvorja i glavne komore. U predvorju koje nema podnicu iskopam pola metra duboku rupu u snijegu, tako da kad se sjednem na rub glavne komore mogu komotno spustiti noge u rupu kao da normalno sjedim. U drugom komadiću predvorja je moj set za kuhanje, benzinsko kuhalo i lonac u kojem topim snijeg. Između jedne i druge stjenke šatora su mi dvije solarne ploče koje vrlo učinkovito pune sve elektroničke uređaje i daju „struju“ mom šatoru. Ne smijem ih držati vani na hladnom jer bi žice popucale, ali srećom sunce puni baterije i kroz stjenku šatora. U glavnoj komori mi je kroz sredinu razvučen udoban ležaj, a s jedne i druge strane imam razne „odjele“.
Svoj šator od milja zovem „Ježeva kućica“
S jedne strane je „kuhinja“, odmah nasuprot mjestu u predvorju gdje je benzinsko kuhalo. Tu mi je hrana za taj dan i termosice s vodom i čajevima. Malo niže je „kupaonica“ – tu mi stoji vrećica sa lijekovima i svim preparatima za njegu stopala i lica, brzosušeći ručnik, četkica i pasta za zube, sapun. Imam i mali rasklopivi lavor u koju si napunim vode kad se perem, ali ne perem se u glavnoj komori nego u predvorju, u rupi u snijegu. Tu su i wc papir i boca za uriniranje. Proces odlaska na wc je dugotrajan, jer se moram kompletno obući u punu ratnu spremu da bih izašao van iz šatora, makar i svega par minuta. Zato se van šatora obavlja samo velika nužda, a mala se obavlja u posebnu bocu unutar šatora.
S druge strane ležaja mi je „ured“. Tu su sve elektroničke stvari, punjači baterija, satelitski telefoni i ruter, GPS uređaji, kamerice, mobiteli, laptop, kindle, rokovnik, itd… Niže u dubini šatora s obje strane, je „balkon“ jer se tamo suši odjeća u kojoj sam hodao, kao i ulošci od cipela. Manje stvari sušim na konopcu koji se proteže po vrhu šatora. Na ulazu iz predvorja u glavnu komoru još je jedan dosta banalan ali vrlo bitan element – četka. Pri ulasku u šator moram iščetkati sav snijeg, jer se u protivnom on rastopi i smoči nešto, što se kasnije zaledi.
Danas mi je prvenstveni cilj što se bolje odmoriti, što više spavati , malo više pisati i malo više pričati sa Anđelom preko satelitskog telefona. Nadam se i čitati malo i pogledati koji film ili seriju.
Sve u svemu, život u šatoru mi je vrlo ugodan. Sada je to moj dom! Zovem ga od milja – „ježeva kućica“.
