Tako mi se teško natjerati da stanem i odmorim jedan dan, a tako se sjajno osjećam kad to napravim. Sad mi je već pomalo žao što nemam više hrane pa da češće pauziram i da duže traje ovo nevjerovatno iskustvo. Nakon što sam jučer prvi put nakon 26 dana vidio i čovjeka i neki ljudski objekt (kontejner s WC-om i oznake koje na ledu označavaju gdje može sletjeti avion), shvatio sam koliko se moja svijest zapravo izmijenila od kad sam krenuo. Nisam to mogao shvatiti ranije jer se proces događao polako i nisam imao s čim usporediti, ali jučer kad sam prvi put vidio toliko stvari koji nisu samo snijeg, led, horizont i nebo, preplavilo me suludo uzbuđenje.
Uzbuđen sam i zato što napokon osjećam da živim na putu. Obožavam taj osjećaj. Mora proteći neko vrijeme da se čovjek navikne na to. A danas kad je dan odmora, radim sve one stvari koje ljudi rade inače u životu, ali obično ne i na putu. Barem ne na kratkom putu od tjedan-dva, kakvi su uglavnom najčešći. Primjerice danas sam prao veš, rezao nokte i gledao nekoliko epizoda posljednje sezone Game of Thrones. Kad to radim, osjećam se zaista kao da već živim ovdje i kao da je to najnormalnija stvar. A mogućnost da se u ovim ekstremnim uvjetima živi komotno i normalno je sam trijumf čovjeka u prirodi.
Također počeo sam improvizirati. Zaista sam ponosan kako sam se dobro pripremio za ovo putovanje. Ali dosada sam se držao tog super plana. Imam točno određeno što jedem koji dan u koje vrijeme. Sada sam počeo malo miješati taj redoslijed. Npr. uzeo sam slaninu iz paketa za ručak i dodao je kajgani koju sam napravio za doručak od jaja u prahu. I napravio sam si stol od kuhinjske daske. Sam se sebi čudim koliko me takve sitnice vesele.
Blagdanski stol na antarktičkoj ekspediciji
Mislim na to što se sve događa u vanjskom svijetu, politika, ratovi, problemi…
Ili u svakodnevnom životu pojedinca, nemiri, ometači, svađe… Već sada osjećam da će mi nedostajati ovaj mir i ova jednostavnost. No, glavni cilj svakog putovanja i jest one stvari koje smo naučili na putovanju primijeniti u svakodnevnom životu. Tako da ni u jednom trenu ne pomišljam da je ovo pravi život. Ovo je samo degustacija maksimalne slobode koju jedan život može ponuditi. A njena potpuna realizacija je moguća samo u primjenjivanju postignutog cilja u svakodnevnom životu. U zaokruživanju punog kruga.
Još uvijek sam na pola kruga i još je dalek put ispred mene do cilja. Ali jebeno uživam!
