U zemlji zmaja

Butan je posljednja budistička kraljevina u Himalaji koja utire originalan i posve jedinstven put razvoja: Nacionalni cilj je sreća, a ne ekonomska dobit, a ona se ostvaruje posebnom brigom za okoliš, tradicionalnu kulturu i održivi razvoj. Butan do 1961 nije imao ni školstvo ni zdravstvo, niti ceste. Do 1974 nije bilo stranaca i turista. Do 1999. nije imao televiziju ni internet. Dan danas u Butanu nema plastičnih vrećica, jumbo plakata, MTV-a, itd… 

Saznajte više o ovoj fascinantnoj zemlji kroz niz putopisnih crtica i pjesama

100,00 Kn

Opis

Jeste li čuli za butansku filozofiju sreće? Znate li da Butanci razvoj ne mjere BDP-om nego BNS-om – bruto nacionalnom srećom? Jeste li znali da je zahvaljujući donedavnoj tisućljetnoj izolaciji od ostatka svijeta, Butan uspio sačuvati egzotičnu tradiciju više od svih ostalih himalajskih zemalja? Znate li da su u Butanu zabranjene plastične vrećice, vanjsko oglašavanje i cigarete, a da je propisano da svi moraju odijevati tradicionalne nošnje i graditi kuće isključivo butanskim stilom? Zanima li vas kako se pola milijuna Butanaca uspjelo oduprijeti pritiscima susjednih milijardu Kineza i milijardu Indijaca te utrti vlastiti, originalan put? Sve je to zanimalo i Davora Rostuhara koji je odgovore potražio putujući Butanom uzduž i poprijeko – pješačeći do najudaljenijih dolina Himalaje, prateći jedan od najzahtjevnijih i najljepših trekinga na svijetu: Snowman trek. Odgovore je pronašao u susretima s brojnim dragim ljudima, a nama ih nudi u formi stiha, kroz crtice, priče, pjesme i fotografije koje razotkrivaju neobično tkivo te malo poznate zemlje Dalekog Istoka ili, kako je Butanci nazivaju, zemlje gromovitog zmaja.

Dodatne informacije

Težina 0.572 kg

Recenzije

  1. “Teleportacija je napokon izumljena! Samo se zavalite na kauč, otvorite ovu knjigu i kroz sjajnu Rostuharovu poeziju ćete se smijati, udisati, hodati, upoznavati, mirisati, pričati i proživjeti Butan, od tjemena do nožnog prsta! Rostuhar je i dalje jedan od naših najoriginalnijih, najluđih i zato najzanimljivijih ”prozora u svijet”. Ja sam se opet u to uvjerio, a vi?”

  2. “Slikovito, duhovito, životno, iskreno, lijepo, skladno, proživljeno, uvjerljivo… Pratili smo pjesnike koji pješače, ali ovdje pratimo putopisca pješaka koji ‘pjesniči’. Ispred sebe imamo fascinatno štivo, svojevrsnu alkemiju putopisa, pokušaj pomirenja vječne dileme, što je stvarnije, naš zemaljski put ili put prostranstvima duše? Odgovor je naravno u vjetru, a kao što smo između ostalog saznali, Butanci ih puštaju često i bez srama..”

Napiši recenziju

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *