Klub za ekspedicionizam i kulturu
  • Jezik

    • hr
  • SASTRUGISTAN

    DAN 38

    • 31 km
    • 12h hodanja
    • 5400 kalorija
    • Uzbrdica: 120 m
    • Ukupno: 930 km
    • Do Južnog pola: 225
    • Kamp 38: S 87˚59.039′ / W 083˚03.944′
    • Temperatura: -20˚C
    • Vjetar: 25 kmh
    • Windchill: -35 ˚C

    Eto, sat vremena spavanja više, i odmah znatno bolji rezultat. Ne znam više je li to umor, ili teren, ili uzbrdica, ili vjetar ili što, ali neke dane, poput jučer, bude mi strašno teško, jedva čupam svaki korak, a neke dane, poput danas, samo letim. Istina uzeo sam danas prvi put duplu dozu guarane, možda je u tome stvar. Guarana je neka zdravija varijanta kofeinskog napitka. Dođe u tabletama. Kavu ne pijem ujutro nego navečer, kad uđem u šator, da me digne da ne zaspim prije nego napravim sve što trebam. Preko dana pijem čaj i izotonične napitke, dakle ukupno jako malo kafeina unosim. Inače uzimam jednu tabletu guarane preko dana, a danas sam uzeo prvi put dvije, pa možda zato.Ma, tko će ga znat. Uglavnom, bilo je super.

    Sastrugi su formacije od snijega, odnosno leda, koje oblikuje vjetar.

    Prema mojim informacijama, prošao sam najteži dio područja sastruga. Bit će ih još dan-dva, prije konačne ravnine polarne visoravni, ali ovo danas je trebalo biti područje sa najvećim sastrugama. I nije uopće bilo strašno. Ne znam zašto većina ljudi koji prođu neki poduhvat imaju toliku potrebu za preuveličavanjem. U mom „poslu“ stalno se susrećem s tim i muka mi je od toga. Dao bih se kladiti da bi više od polovice ljudi na mom bi mjestu lagala da je -40. Kao da ne možeš vidjeti točnu prognozu na internetu i kao da -20 nije dovoljno hladno. Govorili bi za vjetar da puše prejako, za bolove da bole prejako, za uzbrdice da su strmije, a za ledenjačke pukotine da su svuda oko njih (btw. ja nisam vidio ni jednu jer se pametno držim rute da ih zaobiđem). Zašto je to tako?

    Za ovaj dio svi koji su to prošli govore da je jako težak, a nije. Ok, ideš malo sporije nego po ravnom, malo više vremena potrošiš da pređeš određenu duljinu, ali nije to tako strašno. Čini mi se ponekad da i oni koji prolaze ovakve ekspedicije i mnogi koji to prate kao da hoće krv, patnju, bol, ozebline, itd… Moja poanta je upravo suprotna. Ja želim pokazati kako i najveći izazovi koje si zadamo i kojih se možda u početku i bojimo, zapravo i nisu tako strašni kad se jednom krene u njih. Također želim pokazati kako se uz dobru pripremu sve prepreke mogu savladati bez problema i još se može itekako uživati u procesu.

    POSLJEDNJA PAUZA
    UMOR