Klub za ekspedicionizam i kulturu

PRVI DAN LJETA

DAN 20

  • 30 km
  • 10h45′ hodanja
  • 4850 kalorija
  • Uzbrdica: 76 m
  • Ukupno 429 km
  • Do Južnog pola: 715
  • U odnosu na plan: +20 km
  • Kamp 20: S 83˚35.693′ / W 080˚26.143′
  • Temperatura: -14˚C
  • Vjetar: 0 kmh
  • Windchill: -14 ˚C

Slušao sam priče kako toplo može biti na Antarktici, ali nisam to mogao zamisliti. Današnji dan je sve to potvrdio. Bilo je toliko toplo da sam po prvi puta skijao bez maske za lice, bez jakne i samo u tankim rukavicama. Ne mogu vjerovati koliko je toplo. Ili bi preciznije bilo reći: koliko je malo hladno. I dalje je dobar minus, ali nije bilo ni daška vjetra. Već sam zašao preko 400 km u unutrašnjost kontinenta, a što dublje idem, to je zrak manje vlažan, pa hladnoća manje boli.

Prva stvar koja mi je prošla kroz glavu kad sam skidao jaknu, i ostajao u samo dva znojna sloja bez vjetronepropusne zaštite, bila je da ne bih smio to raditi jer ću se prehladiti ili dobiti upalu pluća. Strah od toga mi je usađen našom kulturom, jedinom kulturom u kojoj postoji riječ za „propuh“ i u kojoj bake i mame od stoljeća sedmog plaše djecu da će se prehladiti ako stoje mokri na zraku.

Danas prvi put nije bilo vjetra, pa je bilo toliko toplo da sam se morao raskomotiti.

Tim više me iznenadila južnoafrička doktorica Gaynor u bazi Union Glacier, kad mi je vrlo jednostavno objasnila da čim krenem na ekspediciju, ne mogu se više ni prehladiti ni dobiti upalu pluća, jer su to virusne bolesti, a u unutrašnjosti kontinenta nema ni jednog živog bića, pa ni mikroorganizama, i nema nikoga tko bi mi to mogao prenijeti.  Mogu od pothlađivanja dobiti čitav niz „hladnih“ bolesti, ozeblina, hipotermiju itd, ali to je sasvim neka druga priča. Uglavnom, nisam skinuo jaknu nepromišljeno. Nema straha od bolesti.

Ali ono što me više plaši je klima. U redu, prvi je dan ljeta, sunce je najviše na horizontu i na Antarktici je najtopliji dan. Ali ovo je pretoplo za Antarktiku. Polarni predjeli su mjesta gdje se najviše osjeća globalno zatopljenje. Arktik je puno osjetljiviji od Antarktike jer je tamo više tankog morskog leda, koji se u posljednjih 20-ak godina toliko otopio da je sve manje leda, a sve više otvorenog mora, pa umjesto da bjelina reflektira sunčevu svjetlost nazad u svemir, tamno more je upija i zagrijava se, a zagrijavanje mora uzrokuje sve češće katastrofe širom svijeta. Ali to je samo jedan od problema, a mnogi problemi vezani uz klimu najdramatičniji su na Arktiku. Na Antarktici promjene nisu još toliko dramatične, jer je leda puno više. I dalje smo cijelu godinu u minusu i led se ne topi drastično, ali temperature su sve više iz godine u godinu. Meni to trenutno dobro dođe, da lakše podnosim ove polarne hladnoće, ali puno bi mi draže bilo da je hladnije, pa da smo svi skupa sigurni. Jer kad se jednom ovo carstvo leda počne topiti, bojim se da će već biti prekasno.

INTERNA FORA
ZAMKA