Na temelju dosadašnjeg iskustva sa priprema, prije ekspedicije sastavio sam neki okviran plan kretanja, pa da ga malo pojasnim, budući da svaki dan u statistici izvještaja stavljam i podatak koji je meni dosta važan – gdje sam u odnosu na plan.
Hercules ruta od obale do Južnog pola, ima oko 1130-1150 km, kako računaju ALE i ljudi koji su to prošli. Ali oni mjere put tako da svaki dan kad stanu i dignu kamp, upale GPS i pogledaju koliko je zračne linije do prošlog kampa. Iako je zamišljeni put više-manje ravan, ima nekih dijelova gdje treba zaobići polja sa ledenjačkim pukotinama, a to ne ulazi u računicu. Da ne pričamo o tome kako nitko ne hoda u ravnoj liniji nego vijuga. Zato se ja mentalno spremam preći 1150 do 1200 km, ovisno o tome koliko ću se moć držat pravocrtne linije.
Napravio sam plan koji se bazira na 47 dana, od kojih je 41 hodanja i 6 pauze. Plus još tri dodatna dana, čisto ako zatreba. Imam hrane i goriva za minimalno 50 dana, a ako vidim da će mi nedostajati, mogu to vjerojatno bez većih problema razvući na još koji dan. Kad spominjem gdje sam u odnosu na plan, mislim na plan od 47 dana. Ako ću biti u zaostatku, osim što imam par dodatnih „bonus“ dana, također mogu kompenzirati sa danima pauze. Kilometraža je manja u početku, a veća kasnije, zato jer se svaki dan smanjuje težina sanjki za oko 1,5 kg, i zato što ću ja postepeno biti u sve boljoj formi, iako me čekaju i neki drugi izazovi s kojima se još nisam susreo, a koji me mogu usporiti.
Plan je baziran na dosadašnjem iskustvu, ali ga s vremenom mogu promijeniti.
Moj se plan zasniva na tjednu. Šest dana hodanja plus jedan pauze. Ali ako ne budem preumoran, vjerojatno se neću držati toga, jer ću dane pauze ostavljati za dane kad je loše vrijeme, neka oluja ili tako nešto. Moguće je i da promijenim plan u hodu, kad vidim kako mi ide hodanje i kolikim tempom trošim hranu i gorivo. Jedna od najboljih stvari kod ove ekspedicije je to što ću čak 50ak dana (probati) biti samoodrživ, odnosno sve što mi treba za preživljavanje 50 dana vučem sa sobom u sanjkama. To je zaista teško postići ako koristiš samo svoju snagu, a ne recimo snagu životinja, vjetra ili motora. S ruksakom teško možeš biti samoodrživ više od desetak dana. U kajaku možda 20-30.
Ali da bi se u tome uspjelo, treba dobro planirat. Zato pojašnjavam svoj plan. A sam sebe svakodnevno se trudim uvjeriti da je to samo okvirno, i da se ne vežem puno na to, da razmišljam samo o trenutku u kojem jesam, a ne o tome hoću li uspjeti tim tempom do kraja. Ali moram priznati, puno bolje se osjećam danas kad sam napravio kilometar više od plana nego prekjučer kad sam napravio dva manje.
