Još 14 dana. Fizičke pripreme za Južni pol
To ne znači da se i fizički ne treba pripremiti dobro, pa evo da objasnim ukratko kako sam se pripremao dosad i kako održavam kondiciju sada kada sam na putovanju.
Ja nisam sportaš, nego najobičniji rekreativac. Trenirao sam atletiku od 11. do 16. godine života i to mi je usadilo zdrav odnos prema tijelu i ljubav prema fizičkoj aktivnosti. Od kad sam prestao redovno trenirati, cijeli život se bavim sportom rekreativno, hodam, planinarim, trčim, vozim bicikl, idem u teretanu i slično. Kad god sam u prilici da imam neku rutinu, trudim se bar 3-4 puta tjedno trenirati nešto. To me čini sretnim. Moje razne ekspedicije i putovanja dosada su uključivale i fizičku aktivnost, ali nikad se nisam trebao posebno fizički pripremati, sve do sada. Počeo sam malo jače trenirati još prije dvije godine, a od 1.9.2016. ušao sam u redovan režim priprema, koji mi je odredio prof. Vučetić sa Kineziološkog fakulteta, naravno, u kombinaciji sa svojim vlastitim idejama.
Od tada, pa sve do ljeta 2017. dizao sam i kondiciju i snagu. Trenirao sam po 2-3 sata dnevno, 6 dana u tjednu. Aerobni treninzi su uključivali trčanja od 10 do 15 km, dionice/intervale, hodanja sa povlačenjem guma od 5 do 15 km i planinarenja (po 25-30 km dnevno). Moji rezultati u trčanju primjerice, nisu ništa puno bolji od prosječnih rekreativaca koji se bave trčanjem. Primjerice, rekord na 10 km mi je 46 minuta.
U međuvremenu sam 2-3 puta tjedno išao u teretanu gdje sam radio snagu, ali s manjim težinama i više ponavljanja i to cijelo tijelo, s posebnim naglaskom na noge, leđa i trup. Moji rezultati nisu ništa puno bolji od prosječnih ljudi koji posjećuju teretane. Recimo dead-lift bih radio sa 60-80 kg, 3×12 ponavljanja, a čučanj sa 50-70 kg isto tako 3×12.
Fizičke pripreme za ekspediciju na Južni pol su bitna stavka, ali svaki rekreativac koji ima tu sreću da je zdrav, može se fizički pripremiti za takav poduhvat. Puno veći izazov je onaj mentalni…
Ljeto sam proveo hodajući 1200 km po Hrvatskoj, što je bio dobar specifični trening, da mi se tijelo navikne na duljinu koja me čeka. A posljednja 2-3 mjeseca prije ekspedicije samo održavam formu, ne dižem više kondiciju ni snagu, i posebno stavljam naglasak na saniranje nekih slabijih točaka gdje bi se mogla pojaviti ozljeda, kao što su to zglobovi, koljena i leđa.
Od kad sam krenuo na put, dakle posljednja 3-4 tjedna prije ekspedicije, nemam neke dobre uvjete za trening. Cilj mi je u ovoj fazi odmoriti organizam prije ekspedicije, a pritom zadržati formu i mišićni tonus. Zadatak mi je hodati što više mogu, ako je moguće uzbrdo ili po stepenicama, a bez posebnog opterećenja. Profesor Vučetić preporučio mi je i tzv. A-B-C-D vježbe sa rastezljivim užetom, koje radim barem jednom dnevno, kad god nađem dovoljno prostora za to i mjesto gdje mogu zakvačiti to uže. Na brodu do Antartike bi trebala biti mala teretana gdje ću moći hodati na traci uzbrdo i raditi vježbe snage, ali ne više od sat vremena dnevno, jer cilj je samo lagano održavati dobru formu i odmoriti organizam prije zahtjevne ekspedicije.
