Već nekoliko dana sam okružen samo bijelim horizontom, a tako će više-manje biti do cilja. Polarni je dan, sunce ne zalazi ispod horizonta nego samo kruži oko mene. U 24 sata napravi puni krug. Polako sam već ušao u neku rutinu. Budim se oko 6:30. Imam dva sata posla s kuhanjem i spremanjem dok ne krenem i onda hodam 10-11 sati do navečer kad opet dižem šator. Sunce mi po noći tuče u šator, grije ga, suši stvari i puni mi baterije. Sunce mi je prijatelj. Kad krenem prema jugu, prateći više-manje osamdeseti meridijan, sunce mi je ujutro točno po boku, s lijeve strane. Potom kruži iza mene. U 14 sati mi je točno na leđima, a kasnije dok završavam hodanje oko 19h, točno mi je na desnom boku.
Dakle, moja sjena napravi cijeli polukrug od moje desne strane do lijeve. Pa ja navigiram prema svojoj vlastitoj sjeni, ili ako treba preciznije, sjeni hodačkih štapova. Naravno, koristim i GPS i kompas. Južni geografski pol se ne nalazi na istom mjestu na kojem se nalazi i magnetski pol, tako da kompas ne pokazuje točno na jug. Svaki dan moram korigirati smjer kretanja. Sada je 141 stupanj i još se ne mijenja puno, ali što ću se više približavati polu to će se više mijenjati. Smjer mi kaže GPS svako jutro kad ga upalim. Kroz dan više ne gledam na GPS, em zato što nema potrebe, em zato što je hladno pa sve suvišne radnje treba eliminirati. Ali on je upaljen i mjeri mi put i statistiku, a ako baš zatreba, provjerim na njemu smjer.
Navigiram prema kutu između sjena štapova i skija
Kompas gledam češće, da bih provjerio da se krećem u dobrom smjeru. Ali njega isto treba izvaditi iz džepa i namjestiti, što također uzima previše vremena. Najbrže i najlakše navigiram putem sjena, odnosno kuta koji sjena mene ili, preciznije, mojih hodačkih štapova, radi u odnosu na skije i moj smjer kretanja. Već nekoliko dana otkako samo okružen samo bijelim horizontom krećem se na taj način. Vrlo brzo se čovjek na to navikne. Provjerim povremeno kompas ili GPS, ali provjera uglavnom samo potvrđuje da sam na dobrom putu, tako da sam brzo stekao samopozudanje oko navigacije. Čak mislim da bih nakon još kojeg dana prakse, mogao vrlo uspješno navigirati cijeli dan samo sa sjenama i satom, i potpuno bez kompasa i GPS-a. Smjer je isti – jug, a sjena je u isti sat uvijek pod istim kutem. Za to nema potrebe, ali nije loše to znati za slučaj da nekim čudom izgubiš sve kompase i sve GPS-ove, što je zapravo nemoguće, jer imam po nekoliko rezervi.
Taj princip navigacije sa sjenama funkcionira sada, kad ima i sunca i sjena. Trebalo bi sunca biti većinu vremena, ali ako bude dana bez sunca i sjena, morat ću se oslanjati isključivo na kompas.Nadam se da će takvih dana biti što manje, jer volim to sunce koje radi pune krugove oko mene. Sunce je moj prijatelj.
