fbpx

Kad si toliko osamljen i izoliran da 500 km uokolo tebe ne da nema čovjeka, nego nema nikakvog živog bića, onda počneš imati interne fore sam sa sobom. Svjestan sam da interne fore nikad nisu smiješne kad se prepričavaju, ali ne marim puno za to. Ionako neću ćuti ni jeste li se nasmijali ili niste. Ja to više onako, da prenesem malo svoje stanje uma. Pa neću vam valjda trubiti o tome kako čovjek nakon tri tjedna ledene samoće počne pričati sa četkom za snijeg ili sa jaknom. Bolje da prepričam internu foru o tome kako razgovaram sa satom.

Dakle, ja imam taj precijenjeni pametni sat poznate marke pametnih satova, koji i nije baš tolikopametan koliko se voli praviti da je. Uostalom svatko tko je glup, voli se praviti pametan. Pa tako i sat. Nije dovoljno da se folira da zna mjeriti prijeđenu udaljenost, brzinu, vrijeme, uzbrdice, nizbrdice, potrošnju kalorija (preko dodatka mjerača pulsa oko prsa) itd. nego još k tome i procjenjuje koliko bih se trebao odmarati i kako sam se oporavio. Znači, ja svaki dan mjerim svoju aktivnost, i kad ona završi, a ja stisnem „stop“, tada mi sat procijeni da mi otprilike treba 60 do 70 sati odmora. A ja imam na raspolaganju samo 12-13. I onda ujutro kad ponovno stisnem „start“ za mjerenje nove aktivnosti, on nakon 12 minuta promatranja mojeg pulsa, brzine i usporedbe svega sa prijašnjim aktivnostima, procijeni jesam li se dobro oporavio. Zapravo, obavijesti me jesam li se oporavio loše, dovoljno ili dobro.

Moj uobičajeni polarni look

I tako moj sat i ja pričamo. On meni svaku večer kaže da bih trebao odmarati 65 sati, a ja mu kažem da nemam baš toliko, a kad krenem nakon 12 sati oporavka, a on mi kaže da sam se oporavio loše, ja mu pokušam objasniti da sam na ekspediciji i da se nemam vremena odmarati 65 sati, i molim ga da me proba razumjeti.

I danas ujutro mi je rekao da sam se oporavio „dovoljno“.

Strgao sam se!

Btw. danas mi je na redu bio dan pauze ali ga nisam iskoristio, jer sam si rekao da ću hodati malo manje, kako bi mi ostalo malo vremena za neke druge stvari, poput snimanja, koje baš i ne stižem obavljati kad hodam po 11 sati dnevno. Danas sam hodao samo 9 sati unutar čega sam dosta snimao. Baš me zanima hoće li manja satnica hodanja poslužiti boljem oporavku. Uostalom, saznat ću sutra kad me moj pametni frend obavijesti.

Komentari su zatvoreni.

Prijavi se na newsletter

Prati nas na društvenim mrežama

Od Norveške do Antarktike i od Južne Amerike do Japana, objavljujemo zanimljive tekstove, reportaže i fotke. Budi uvijek u toku i ne propusti novosti iz svijeta ekspedicionizma i kulture.