Još 17 dana. Kod gradonačelnika Hrvata
Budući da g. Radonich radi od jutra do mraka, a kući dolazi samo prespavati, da bih ga uhvatio za kratki razgovor, morao sam dogovoriti primanje u njegovom uredu. Dočekao me je vrlo opušten i žovijalan. On svakako ne pripada staroj gardi uštogljenih političara. Ispod rukava odjela nosi kožne narukvice, s balkona svoje kancelarije na središnjem trgu dobacuje prolaznicima i pozdravlja ih, a smisao za humor odaje vrlo inteligentan i provokativan um. Kao i velika većina Hrvata u Punta Arenasu, ne priča hrvatski, pa razgovaramo na španjolskom.
„Kako ste Davore? Jako sam sretan što vas vidim ovdje, kako napreduju pripreme za ekspediciju!“ pita me čim sjedamo u službene stolice ispod čileanske zastave.
„Jako dobro, evo zahvaljujući i Vama, i brojnim drugim ljudima koji nam pomažu u ovome projektu, sve ide po planu! Koliko dugo ste Vi već gradonačelnik?“
„Prije 11 mjeseci sam postao gradonačelnikom ovog lijepog grada koji je glavni grad regije Magallanes i čileanskog dijela Antarktike pa zato imamo veliku odgovornost i veliki značaj u regiji. Ovaj grad predstavlja prirodni ulaz za Antarktiku i oduvijek je bio od pomoći svim antarktičkim ekspedicijama, još od doba Shackletona prije više od stotinu godina.“
„Jeste li Vi Hrvat ili Čileanac?“
Davor i gradonačelnik Punta Arenasa
„Poput mnogih građana Punta Arenasa, i moji su pradjedovi bili Hrvati pa imam hrvatsku putovnicu tako da sam hrvatski građanin, čileanski Hrvat. Moj pradjed je s otoka Hvara, iz Staroga Grada, kao i moja prabaka. 1895. godine su se nastanili u Ognjenoj Zemlji. Moj djed je bio upravitelj u Ognjenoj Zemlji i gradonačelnik Porvenira“
„Kako, kada i zašto su Hrvati došli ovdje i koliko sada ima Hrvata u Punta Arenasu?“
„Ovdje živi 125 000 ljudi od kojih se računa da između 20 i 25 tisuća su potomci Hrvata koji su tu prvi došli. Prvi Hrvati su tu zabilježeni u službenim knjigama oko 1878. godine, a prvi značajan val doseljavanja je bio prije Prvog svjetskog rata. Ovdje je živio velik broj hrvatskih iseljenika, kasnije je slijedio i drugi val doseljavanja tako da smo svi treća generacija Hrvata. Vrlo lako se to primjećuje u prezimenima građana i to je naša karakteristika. Punta Arenas je grad ne samo hrvatskih iseljenika, već i škotskih, njemačkih, švicarskih i španjolskih i uvijek je bio grad iseljenika.
Treba napomenuti da su prije otvaranja Panamskog kanala ovdje prolazili svi brodovi koji su išli npr. u Kaliforniju. Stoga je naš grad više kozmopolitski i uvijek je bio otvoren prema svijetu i prije nego ostatak kontinenta ovdje. Naši ljudi su mješavina mnogo naroda, ali naravno i Čileanaca koji su došli sa sjevera zemlje. Mi smo Čileanci, ali prije svega ponosni stanovnici regije Magallanes.
„U Vašu jurisdikciju spada i čileanski dio Antarktike. Jeste li bili vi tamo?“
„O da, nekoliko puta. Osim što čileanski dio Antartike spada pod našu općinu, Punta Arenas je polazna točka za Antartiku, tako da su mnogi ljudi odavde, pa tako i Hrvati, bili posvuda po Antarktici, kao znanstvenici ili radnici u raznim ekspedicijama ili znanstvenim bazama i postajama. Ali ne sjećam se da je netko išao pješice poput tebe. To je jako ekstremna ekspedicija. Znam da su čileanski vojnici pješačili do Južnog pola, ali to je organizirala vojna uprava. Ovako kako ti ideš, individualno i u privatnom aranžmanu, to je prava rijetkost. Želim ti svu sreću, a kad se vratiš, pripremit ćemo ti doček u hrvatskom klubu!“
