Klub za ekspedicionizam i kulturu
Cairo demonstration, demonstracije Kairo, egypr revolution, demonstrations

1. EGIPAT – REVOLUCIONARNI TURIZAM

Piše: Maja Tanasovski
Foto: Davor Rostuhar
KEK, 2013

Zašto Afrika? Što nas je privuklo tom kontinentu? Zašto smo se po drugi puta odlučili na putovanje Afrikom, tom kolijevkom čovječanstva?

Afrički kontinent jedinstven je po mnogočemu. Njegova povijest najstarija je ali i najviše je vremena prošlo do prvog povijesnog zapisa. Njeni prastanovnici prenosili su je usmenim putem, s koljena na koljeno, iz naraštaja u naraštaj, ali ta usmena predaja trajala je mnogo duže nego što je slučaj u povijesti ostalih kontinenata.. Nedavno su otkriveni stari manuskripti u pustinjskim gradovima, starim karavanskim središtima Timbuktuu, Chinguettiju, Djenneu, koji vjerojatno datiraju još iz vremena prije prvih dolazaka karavana sa Istoka. Cijelo to vrijeme bili su skriveni ispod pustinjskih dina stvaranih nanosima vjetra tisućama godina.

Kolike se tajne još skrivaju u pustinjskim dubinama? Afrika je kontinent koji je godinama golicao maštu mnogih istraživača i isto tako otežavao im put do svojih tajni, do svojih istina. Tako i danas, kao što i dalje stoji sjena nad njenom povijesti, stoji i velika sjena nad njenom budućnošću. Mnogi znanstvenici, akademici i teoretičari današnjice pokušavaju osvijetliti pogled na budućnost Afrike. Gdje je ona danas, gdje je bila i gdje će biti? Je li je Afrika kontinent koji će promijeniti budućnost svijeta? Hoće li to imati pozitivan ili negativan ishod? Hoće li Afrika spasiti svijet ili će svijet spasiti nju? Gdje se Afrika danas nalazi na geopolitičkoj karti svijeta? Je li Afrika, slavno srce tame, kolijevka čovječanstva, kontinent koji će ostati u mraku ili će ga napokon obasjati svjetlost dostojanstva, nade i promjene? Sve su to pitanja koja nas intrigiraju. Specifičnost geografskog položaja Afrike, njena povijest, njen razvoj, njen trenutni položaj na geopolitičkoj karti svijeta, problem granica, problem strane pomoći, ostavštine političkih i ekonomskih struktura…

Svi čimbenici međusobno su povezani i utječu jedni na druge, pridonoseći strašnim problemima s kojima se Afrika suočava poput ekstremnog siromaštva, gladi, visoke stope smrtnosti djece, bolesti poput AIDS-a i malarije, niskog ili nepostojećeg gospodarskog rasta, problema vode, obrazovanja, položaja žena, ekološke održivosti i problema okoliša.

Želimo na ovom putovanju razotkriti poneku tajnu ili smanjiti broj nedoumica, odnosno, dati poneki odgovor i pokušati djelovati korisno, pomoći promjeni, istražiti kako putovanje može biti odgovorno i kako putnici mogu doprinijeti odnosno dati nešto natrag zemlji domaćinu.

Zato smo osmislili projekt Afrika Aktiva kojim smo odlučili u svakoj zemlji koju posjetimo  istražiti jedan afrički problem odnosno neku specifičnost karakterističnu za taj prostor, zatim organizirati ad hoc akciju ili pronaći već postojeće projekte, udruge, organizacije ili ljude koji se bave tim problemom, na odgovoran i smislen način i pokušati im pomoći. Kako? Tako da ispričamo i razglasimo njihovu priču i ako možemo pomognemo im donacijom.

Cairo demonstration, demonstracije Kairo, egypr revolution, demonstrations
Snage reda čuvaju predstavnike vlasti od demonstranata

EGIPAT – KOLIJEVKA CIVILIZACIJE

Prva afrička zemlja koja nam se našla na putu bila je Egipat. Za početak smo se htjeli pozabaviti nešto lakšom temom poput turizma. Sve masovniji i sve površniji turizam često škodi zemljama domaćina, njihovoj kulturi i okolišu, te  često produbljuje razlike između domaćina i gosta umjesto da ih briše.

Egipat je zemlja sa najdužom poviješću civilizacije na svijetu. Stotine veličanstvenih arheoloških lokaliteta su zbog pustinjske klime sačuvana puno bolje i od drugih mlađih civilizacija poput Grčke i Rima. Piramide, hramovi Karnaka, dolina Kraljeva, i mnogi drugi zaslužni su za to da je Egipat prva neeuropska zemlja u koju su turisti počeli putovati masovno, i to još u 19. stoljeću. Turisti su tada ostvarivali male ili nikakve kontakte sa domaćim stanovništvom i odnosili antikvitete koje bi pronašli.

Stoljetna izloženost turizmu dovela je do toga da je Egipat i jedna od najrazvijenijih afričkih zemalja. Više od 50 milijuna turista posjećuje Egipat svake godine, što predstavlja glavni izvor prihoda u državni proračun. No, također, stoljetna izloženost turistima utjecala je negativno na okoliš, na kulturu i na neke od najvećih tradicionalnih vrijednosti egipatskog društva, poput gostoljublja. Turizam se u stručnoj, ekonomskoj literaturi često naziva „hospitality business“ – što je samo tužna slika iskrivljene realnosti. Gostoljublje ne može biti naplaćeno, što razumije svaki čovjek koji je ikad bio pozvan na čaj u arapskom svijetu ili koji je ikad pozvao nekoga na čaj kod sebe doma. Taj divan fenomen gostoljublja zasniva se na razmjeni energije i blagoslova o čemu je pisao američki filozof Hakim Bey:

Hakim Bey je smatrao da svako mjesto do kojeg ljudi putuju, svaka atrakcija ima određenu auru. Mjesto proizvodi blagoslov – baraku – koju svaki hodočasnik/putnik dobije kao nagradu za svoje putovanje i odnosi sa sobom. Ali time određena mjesta koja su sveta poput npr. Meke nemaju sve manje barake, već baš naprotiv, imaju je sve više. Njihov je smisao, njihova aura, tim veća i jača, što više putnika do nje hodočasti.

S druge strane ono što se događa s mjestima turističkih atrakcija je upravo suprotno! Hakim Bey je shvatio da turist ne traži baraku nego kulturalnu razliku koja nije beskonačna. Ukorijenjena je u jezik, okoliš, arhitekturu, običaj, okus, miris. Vrlo je materijalna. Što se više troši ili odnosi, manje je ostaje. Kad je jednom nestane, više je nema. Unatoč tome vjeruje da je drugačije putovanje moguće, da putovanje može biti čin reciprociteta, a ne otuđenja, da je istinsko putovanje sveti čin, da je vođeno zakonom reciprociteta, temeljeno na ekonomiji razmjene darova, puno znakova i čuda, značajnih slučajnosti, podudarnosti i otkrića.

No, naravno, nakon što je nekoliko generacija Egipćana bilo izloženo turistima koji za njihovo gostoprimstvo nisu davali ništa duhovno zauzvrat, ali su nudili materijalni novac, mnogim je Egipćanima to izmijenilo tradicionalne uzorke gostoljublja. To se i danas vrlo lako primijeti. Što je neko mjesto više urbano i više izloženo turistima to je manje izvornog gostoljublja u njegovim stanovnicima. Masovni turizam je, što svojom prirodom, što neodgovornim ponašanjem njegovih sudionika sudjelovao u eroziji jedne od temeljnih vrijednosti arapskog i muslimanskog društva u Egiptu.

Nakon stoljeća te erozije, današnja slika susreta putnika i domaćina, vrlo često izgleda otprilike tako da domaćin trči za putnikom pokušavajući mu prodati bilo što, da bi iz njega izvukao novac. Mnogi putnici koji su proputovali više zemalja, slažu se da je „gnjavaža“ dosegla najviši stupanj iritantnosti upravo u Egiptu.

Stoga smo se u Egiptu odlučili malo pozabaviti time.

S jedne strane provjerili smo kako danas pronaći izvorno gostoprimstvo jer ono se mora negdje manifestirati, odnosno ako je nestalo u jednom segmentu, u jednom obliku, mora se javiti u nekom drugom, prilagođenom modernoj današnjici. Pronašli smo ga u novom  mehanizmu koji se zove Couchsurfing.

COUCHSURFING – NOVO GOSTOLJUBLJE

Riječ je o  golemoj zajednici ljudi iz cijeloga svijeta koji nude i traže gostoprimstvo, a povezani su preko Interneta. Do siječnja 2013. godine zabilježeno je preko 5.5.milijuna registriranih profila. Radi se također o razmjeni energije o kojoj je Hakim Bey govorio. Članovi na stranici kreiraju svoj profil u kojem se predstave na željeni način i objasne što traže, nude, žele. Od mjesta za spavanje – bio to kauč, krevet, mjesto u vrtu  – do želje da se nađu na piću i možda pokažu gostima svoj grad.  A što se tiče sigurnosti, ona se na Couchsurfing-u kontrolira putem sustava referenci. Couchsufring je u principu mreža za stvaranje smislenih veza između putnika i lokalne zajednice koje posjećuju. To je ujedno i stvaranje konkretnih, stvarnih, prijateljstava.

U Egiptu smo i mi ostvarili divna prijateljstva upravo preko Couchsurfing-a. Amr Badrawi, 38-godišnji naftni biznismen, investitor i aktivist; i Mohamed Mourad, 28-godišnji IT stručnjak, fotograf i video umjetnik te također aktivni protagonist revolucije, uljepšali su naše dane u Kairu.

Amr nas je ugostio u svom luksuznom stanu u četvrti gdje žive pripadnici nove više srednje klase. Kad smo dolazili do njega, nije nas mogao dočekati. Ostavio je ključ ispod otirača i javio nam: „Osjećajte se kao doma! Vidimo se na večeri!“. Sljedećeg jutra doručkovali smo zajedno, s njim i njegovom malom kćerkom. „Tata odakle su oni?“, pitala je. „Oni su iz Hrvatske. To ti je jako lijepa zemlja. Tata je bio tamo“, odgovorio je Amr. Bio je on po cijelom svijetu ali je najviše putovao  u vlastitom domu. „Couchsurfing mi je promijenio život, otvorio mi je oči! Neka mjesta u Kairu sam prvi puta posjetio vodeći svoje goste!“.

Još jednog novog prijatelja nećemo nikada zaboraviti. Mohamed, za prijatelje Momo  zna ponešto hrvatskog jer je fasciniran Balkanom kojeg je posjetio sa tadašnjom curom Bosankom. Vodio nas je na najbolja mjesta u Kairu i upoznao s egipatskim delikatesama. U višesatnim vožnjama gradom nam je približio politiku i trenutno stanje, revoluciju, planove i nade njegovih zemljaka. Bio nam je uvijek na raspolaganju i od iznimne pomoći.

Na posljednjoj večeri/druženju bilo nas je  petnaestak, Egipćana i putnika, couchsurfera. Svatko je pripremao poslasticu iz vlastite zemlje. Iz prve ruke učili smo o zemlji domaćina, o kulturi, o običajima, o jeziku, okolišu, arhitekturi, okusima, mirisima. Sve što se događalo bilo je vođeno zakonom reciprociteta, temeljeno na ekonomiji razmjene darova, puno znakova i čuda, značajnih slučajnosti, podudarnosti i otkrića. Svi sudionici sudjelovali u jednoj od temeljnih vrijednosti arapskog i muslimanskog društva u Egiptu – gostoljublju. Tadašnja slika susreta putnika i domaćina, izgleda otprilike kao i ona stoljećima prije.

Cairo demonstration, demonstracije Kairo, egypr revolution, demonstrations
Demonstracije u Kairu

ODGOVORAN I ODRŽIV TURIZAM

Također, istražili smo kako putnik koji dođe u Egipat može napraviti nešto pozitivno da promijeni one stare turističke obrasce u kojima turisti dolaze, ne ostvaruju kontakte s domaćinima i odnose sve vrijedno što nađu ne vraćajući ništa zauzvrat. Ti su obrasci vrlo zastarjeli, no nekim su se čudom održali do danas…
U Kairu smo pronašli dvije organizacije/agencije koje svojim djelovanjem na odgovoran i održiv način pridonose svijetu.

Makhad Trust je britanska dobrotvorna organizacija koja djeluje već preko desetak godina u zaštiti okoliša i tradicionalnog nasljeđa nomadskih kultura diljem svijeta. U Egiptu djeluju u južnom Sinaju. Cilj im je osigurati mjesto (Makhad na arapskom znači mjesto nalaska) za razmjenu kultura i pomoći lokalnim zajednicama da održe svoj tradicionalni način života. Pomažu i financiraju projekte beduinske zajednice poput izgradnje bunara u pustinji, brana za skupljanje vode za vrtove, restauracije antičkih vrtova, škola, zdravstvenih centara, pumpi… Jedan od načina je organizacija „radnih akcija“ odnosno radnih putovanja. Putnik njima dobiva priliku upoznati se sa beduinskom kulturom, iskusiti život u pustinji i učiniti nešto korisno što će uvelike utjecati na zajednice koje je posjetio.

„To je životno iskustvo koje obogaćuje! Svima bi ga preporučila. Osim kulturne razmjene i samog iskustva putovanja, dajete doprinos zajednici i imate osjećaj da ste nešto postigli. I jeste!“, rekla mi je Lena Gostl, volonterka koja je prvi puta došla u Sinaj baš preko Makhad Trusta, zaljubila se u mjesto i rad organizacije i ostala.

Srce koncepta Makhad Trusta je odnos domaćin-gost. Beduinima etički kodeks nalaže da ugoste i nahrane bilo kojeg stranca, čak i neprijatelja, pa čak i ako oni sami nemaju što jesti. Ishodište tog običaja je prije svega u okolišu – preživljavanje u pustinji toliko je teško i opasno da se odbijanje gostoprimstva strancu percipiralo kao zločin blizak ubojstvu. Također, drugi razlog je u tome što su ljudi koji putuju pustinjom često bili hodočasnici koji su osim vijesti pronosili i blagoslov – baraku. Na taj način organizacija osim financijski i socijalno održava tradiciju živom.

Egipatske vlasti i rastuća globalizacija koja stvara velike ekonomske i socijalne promjene te ugrožava okoliš, opasnost su za opstanak takvih zajednica zbog čega je rad Makhad Trusta izuzetno bitan.

(više na stranici http://www.makhad.org/)

Drugo djelovanje na koje valja obratiti pažnju je rad agencije Wild Guanabana. To je turistička agencija koja se bavi odgovornim turizmom. a njen osnivač Omar Samra, napustio je život i rad u korporativnom svijetu i prvi je Egipćanin koji je popeo Mount Everest. Njihova filozofija je jedinstveno, odgovorno, održivo i etičko putovanje. Djeluju u skladu očuvanja prirode i suradnje s lokalnim zajednicama. Prva su agencija u regiji koja neutralizira emisiju ugljičnog-dioksida u atmosferu na način da isplaćuje ekvivalent u financijama tvrtci za energetske peći u Keniji. Ujedno i dio zarade i prikupljen novac kroz razne projekte doniraju u udrugu za djecu sa posebnim potrebama http://www.righttolivecairo.org/index.htm u Kairu. Zbog zabrinutosti prijetnje masovnog razvoja i globalizacije ograničenim i osjetljivim resursima, ekološkim i kulturnim; smatraju da je nužna socijalna i ekološka odgovornost za spas naše planete.

„Mi vjerujemo u trojstvo PPP!  Profit, planet, ljudi (people)!“ , rekla mi je Nakhla Abdelaziz, kreativni menadžer Wild Guanabane. „Profit nam je nužan za opstanak tvrtke, ali ono što nas pokreće, što je naš glavni fokus je ne samo pomoći planetu i zajednicama koje posjećujemo nego pomoći ljudima da vide drugačije, da vide svijet drugim očima jer kad se vrate u svoju zajednicu kao ljudi sa drugačijim pogledom, sa širom slikom, to stvara promjenu.“

(više na stranici http://wildguanabana.com/)

Broj turističkih noćenja u Kairu, prema podatcima Turističke zajednice, je pao sa 80% punog kapaciteta u vremenu prije „proljeća“ na 14% poslije. Činjenica je da Muslimanska braća vode zemlju u propast i razmišljaju čak o iznajmljivanju piramida susjedima. Još radikalniji islamisti čak ih žele uništiti kao simbol poganog idolopoklonstva. To ne daje mnogo nade egipatskom stanovništvu, ali ona je svejedno prisutna i raste…

Napuštajući Egipat u prosincu 2012. u duhu revolucije, i naše prijatelje u nadi promjene, riječ promjena je dobila neko novo značenje – da je moguća! Iako će proći vremena do prave revolucije u Egiptu i istinske promjene bitno je to da je počela i da broj „vjernika“ raste iz dana u dan. Iako ta dramatična događanja mijenjaju političko, socijalno i ekonomsko okruženje te iako su prva na redu rješavanja problema poput cijene i nestašice hrane, enormne stope nezaposlenosti, duga i privatizacije; ostaje prostora i za „finese“ i promjene u razvojnom sektoru, održive inicijative koje potiču sektori turizma, nevladinih organizacija, kao i razni privatni sektori, dijelovi vlade i pojedinci koji su čuvari jednih od bitnih temelja svijeta u kojem želimo živjeti.

2. RAT I MIR U SUDANU