Jedan od najvećih poslova koji nas je čekao u Punta Arenasu bio je pakiranje hrane za ekspediciju. Hranu nisam mogao spakirati u Zagrebu, jer nije bilo smisla nositi sa sobom na tako dalek put svu onu hranu koju mogu kupiti u Čileu, em zbog suvišnog troška za prekomjernu prtljagu, em zbog toga što bi se dio hrane pokvario.
Prehodati 1200 kilometara u ekstremnim uvjetima i pritom vući saonice teške 130 kilograma u kojima je sva hrana i oprema za 50 dana samostalnog puta. Zvuči kao dosta ekstreman poduhvat za koji su potrebne velike fizičke pripreme. Međutim, izazov je puno više mentalan.
Kako se osjećam sada, kada je još samo dva tjedna do početka velikog hodanja? Sada kada su iza mene i pripreme u Punta Arenasu i kada putujem prema Ushuaii, najjužnijem gradu na svijetu iz kojeg će sutra isploviti jedan brod za Antarktiku na kojem ćemo biti i mi.
Kraj svijeta, Fin del mundo, End of the world, Finnis terre… Ta me izlizana fraza turističke industrije prati cijeli život, a dočekuje me i ovdje u Ushuaii, najjužnijem gradu na svijetu. Hotel „Kraj svijeta“, kafić „Kraj svijeta“, turistička agencija „Kraj svijeta“, praonica rublja „Kraj svijeta“, radionica namještaja „Kraj svijeta“… „Kraj svijeta“ gdje god se okreneš.
Približili smo se Antarktici u zoru, kad je cijeli brod spavao. Probudio sam se umoran, kao da sam cijelu noć probdio na mostu, rame uz rame do kapetana. Kao da smo šutke gledali u maglu ispred nas, gustu maglu koja se nadvila svuda oko nas i sjela na ledeno more kao da nema namjeru nikad otići odavde.
Čovjek nije star dok se ne boji da započinje. Tako je govorio veliki mudrac sa naših prostora, Meša Selimović. Kao i svaki veliki mudrac, znao je veliku istinu izraziti na jednostavan način.
Prvih dana plovidbe uz Antarktički poluotok, vrijeme je bilo oblačno, ali unatoč tome scene kroz koje smo plovili bile su spektakularne. Ali kad su se treći dan napokon rastjerali oblaci, a čista vedrina neba dopustila suncu da obasja sav taj bijeli ledeni svijet oko nas, ljepota je postala gotovo nepodnošljiva.
Pingvini su glavna atrakcija Antartike i to je definitivno. Ta mala simpatična stvorenja koja se gegaju po ledu vade osmijeh i najvećim mrgudima na svijetu. Ima naravno onih koji moraju biti drugačiji, pa hejtaju po pingvinima samo zato što ih svi drugi vole, a oni sami recimo preferiraju fitoplanktone ili razne ptice koje su toliko dosadne da mogu letjeti.
Kažu da Eskimi imaju sto riječi za led, ali ne znam što je tu čudno. Kada živiš u polarnim krajevima, potpuno je normalno da ti treba malo veći vokabular da objasniš svijet oko sebe i da njime ovladaš. Meni je također već podosta jasno kakvih sve oblika leda ima u polarnim krajevima, što sa ranijih putovanja po Arktiku, što sa ovog sadašnjeg putovanja na Antarktiku, pa želim u najkraćim crtama pojasniti kako sve led definira svijet oko nas.
Gdje se nalaze polarni krajevi Polarni krajevi područja su oko Sjevernoga i Južnoga pola. Polovi su točke koje predstavljaju vrh zamišljene osi oko koje se Zemlja vrti. Južni polarni krajevi obuhvaćaju područje kontinenta Antarktike uz...