Približili smo se Antarktici u zoru, kad je cijeli brod spavao. Probudio sam se umoran, kao da sam cijelu noć probdio na mostu, rame uz rame do kapetana. Kao da smo šutke gledali u maglu ispred nas, gustu maglu koja se nadvila svuda oko nas i sjela na ledeno more kao da nema namjeru nikad otići odavde.
Čovjek nije star dok se ne boji da započinje. Tako je govorio veliki mudrac sa naših prostora, Meša Selimović. Kao i svaki veliki mudrac, znao je veliku istinu izraziti na jednostavan način.
Prvih dana plovidbe uz Antarktički poluotok, vrijeme je bilo oblačno, ali unatoč tome scene kroz koje smo plovili bile su spektakularne. Ali kad su se treći dan napokon rastjerali oblaci, a čista vedrina neba dopustila suncu da obasja sav taj bijeli ledeni svijet oko nas, ljepota je postala gotovo nepodnošljiva.
Pingvini su glavna atrakcija Antartike i to je definitivno. Ta mala simpatična stvorenja koja se gegaju po ledu vade osmijeh i najvećim mrgudima na svijetu. Ima naravno onih koji moraju biti drugačiji, pa hejtaju po pingvinima samo zato što ih svi drugi vole, a oni sami recimo preferiraju fitoplanktone ili razne ptice koje su toliko dosadne da mogu letjeti.
Kažu da Eskimi imaju sto riječi za led, ali ne znam što je tu čudno. Kada živiš u polarnim krajevima, potpuno je normalno da ti treba malo veći vokabular da objasniš svijet oko sebe i da njime ovladaš. Meni je također već podosta jasno kakvih sve oblika leda ima u polarnim krajevima, što sa ranijih putovanja po Arktiku, što sa ovog sadašnjeg putovanja na Antarktiku, pa želim u najkraćim crtama pojasniti kako sve led definira svijet oko nas.
Poznata izreka kaže: „Pazi što želiš jer bi ti se moglo ostvariti“. Budizam uči da je u željama, u žudnji, sav izvor patnje. Ja sam jedan od sretnika kojemu se želje ostvaruju, pa želim i ponešto reći o tome.
U Punta Arenasu su puhali jaki vjetrovi, na mahove preko 100 km/h. Na Union Glacier se nakon dugog razdoblja sunca spustio oblak i počelo je sniježiti. Prognoza nije obećavala da će se stanje promijeniti narednih dana.
Do starta ekspedicije dijeli me još samo 60 kilometara zračne linije, planina i ledenjaka. Taj se dio obično prelazi malim avionom tipa Twin otter, koji slijeće na zaleđeni šelf izvan obale Antarktike . Zbog loše vidljivosti i loše prognoze, ne može me odbaciti dok se barem malo ne razvedri.
Danas sam prebacio jedan vrlo suptilan i zanimljiv prag. Dosegnuo sam točku maksimalnog zasićenja informacijama. Nakon jučerašnjih sastanka sa timovima za vremensku prognozu, komunikacije, sigurnost, navigaciju i dugog razgovora sa doktoricom te nakon današnjih razgovora sa oružarom, logističarem pa ponovo meteorolozima, spasilačkim timom i naposljetku sa Timom, vođom svih a i glavnim menadžerom najvažnijih akcija u Union Glacieru, napokon se osjećam potpuno miran.
Vrijeme je i dalje zatvoreno. Moj polazak na start odgađa se svaka tri sata (tim tempom meteorolozi objavljuju novu vremensku prognozu). Dugoročna prognoza kaže da će sutra napokon krenuti razvedravanje.