Ponekad su najbolje lekcije one do kojih sami dođemo. Ovu krilaticu nisam nigdje čuo ili preuzeo (barem se nadam), nego sam je sâm skovao: „Računaj na čuda!“. Često je zaboravljam, ali se uvijek iznova podsjećam na nju i uvijek mi dobro dođe. Ponekad je i presudna!
Ne volim najavljivati budućnost, jer u mojim rukama nije ništa do li planova i snova, ali sad kad je karta kupljena i dozvola dobivena, rado ću podijeliti tu informaciju ponajprije s članovima KEK-a: Za mjesec i pol, početkom lipnja, idem na ekspediciju na jednu daleku, visoku planinu!
Prvi put otkad smo završili stvaranje knjige i filma „Ljubav oko svijeta“ uzeo sam kameru u ruke i pofotkao jedan par. I to još kakav! Par heroja koji svojim djelovanjem pomiču granice tolerancije i inkluzije! Ivo i Mladen prvi su gej par u Hrvatskoj koji su se uspjeli izboriti za udomljavanje djece, a sada se legalno bore protiv diskriminacije i kad je riječ o posvajanju…
Krenuo sam s predavanjem „Ljubav oko svijeta“ koje sam uz pomoć još par suradnika slagao više od mjesec dana. Uz knjigu i film, multimedijalno predavanje je još jedan oblik storytellinga koji mi je jako važan. Pokušavao sam ga složiti da bude poput „dokumentaraca uživo“, dinamično i višedimenzionalno, a jako mi je važno da bude i edukativno, inspirativno, da šalje pozitivnu poruku…
Na prvu mi se čini kao da nije moja tema, ali toliko vremena provodim razmišljajući o hrani, diskutirajući o njoj, pripremajući i konzumirajući je, isprobavajući razne režime, da želim jedan blog posvetiti tome da opišem svoj stav o hrani, što jedem, što izbjegavam i što mislim koliko je ili nije važno ono što unosimo u sebe…
Nagrađivana knjiga Želimira Periša: „Mladenka Kostonoga“, nešto je najbolje što sam pročitao posljednjih godina. Maestralno djelo koje u sebi sadrži sve što tražim od književnosti. Možda najbolje djelo napisano u našem jeziku ovog stoljeća. Autor koji stoji iza nje, podjednako je zanimljiv. Imao sam čast upoznati ga i porazgovarati s njim…
Na putu za Švicarsku, gdje se na jednom filmskom festivalu prikazuje naš film, htjeli smo provesti par dana u Alpama. Plan je bio otkrivati neke nove planinske krajolike švicarskih ili talijanskih Alpa, no budući da je tamo vrijeme bilo loše, a u Sloveniji dobro, odlučili smo se za dobro poznatu i provjerenu varijantu: Triglavski nacionalni park….
“Život je konstantno prepakiravanje”, kaže jedna stara putnička. I doista, konstantno nešto zapakiravam ili raspakiravam. Ali kad se ide na veći, zahtjevniji put, onda je priprema i pakiranje ključna stvar i pravo umijeće. Budući da je ekspedicija na Denali unguided i unsupported, sve što mi treba za 2-3 tjedna života na velikoj, hladnoj planini moram spakirati u jedan ruksak i jedne male sanjke…“
Dug i naporan let do Aljaske, deset sati vremenske razlike, pa dva i pol dana nabavljanja opreme, kupovanja hrane, pakiranja i prepakiravanja, upoznavanja s ekipom, brifanja, probi, vježbi, provjera, pakiranja i prepakiravanja… i evo, spremni smo za polazak. Za četiri sata svijetle noći, putujemo kombijem za Talkeetnu, odakle letimo malim avionom ravno na Kahiltna ledenjak…
Davor je još uvijek u bespućima planine, bez signala, ali uspio mi je putem satelitskog telefona javiti da su danas svi članovi ekspedicije stigli na 6190 metara visok vrh Denalija!