Pjesme
Ponekad napišem pjesmu. Bez plana, bez cilja, bez projekta. Samo tako nešto dođe, prođe kroz mene, prevede se na papir. U ovom blogu donosim vam nekoliko mojih pjesama koje su nastale u zadnjih par godina.
Ponekad napišem pjesmu. Bez plana, bez cilja, bez projekta. Samo tako nešto dođe, prođe kroz mene, prevede se na papir. U ovom blogu donosim vam nekoliko mojih pjesama koje su nastale u zadnjih par godina.
Anđela i ja krenuli smo na bračnu psihoterapiju! Zvuči grozno samo to izreći, jer u našem društvu ljudi percipiraju psihoterapiju kao pokušaj rješavanja teških problema i patologija. Ali ne brinite, ne raspadamo se. Naprotiv, odlučili smo koristiti psihoterapiju kao jedan od alata za rad na sebi, na našem odnosu, na poboljšanju života; kao mentalni trening za postizanje zajedničkih ciljeva. I jako nam se sviđa kako je krenulo…
Pitanja s kojima se najčešće susrećem svaki put kad dođem do kraja velikog projekta na kojem radim je – Što dalje? Što je sljedeće? Kakvi su planovi? Nerado javno pričam o planovima za budućnost. Ali moji blogovi nisu javni, jer su zaključani samo za članove KEK-a, s kojima rado dijelim stvari koje nisu za javnost…
Donedavno smo mi intervjuirali parove širem svijeta, a sada ja svakodnevno odgovaram na intervjue raznih medija. U novom blogu pišem o tome kako je biti s druge strane mikrofona i odgovaram na neka od najoriginalnijih pitanja koja su mi postavljena, i o kojima nisam još pričao u javnosti.
Pakao naših međusobnih razlika u društvu uspijevamo istrpjeti i preživjeti zahvaljujući tome što neprestano pregovaramo oko zajedničkih vrijednosti i dogovaramo koje su one univerzalne koje želimo slijediti. Najviši ugovor svakog društva je ustav. Možda ne bi bilo loše da i svatko od nas napiše svoj vlastiti ustav. Možda bi nam to pomoglo prevladati onaj pakao proturječja i kaosa koji se odvija unutar svakoga od nas…
Neki ljudi mogu reći da ne vole politiku, ali čak i s takvim stavom, politična su bića. Njihov je politički stav prepuštanje drugima da upravljaju njihovom sudbinom. Čovjek koji živi u društvu je htio-nehtio politično biće. Ja radije biram boriti se za svoju sudbinu. Zato, evo što mislim o politici…
Knjiga je već skoro četiri mjeseca vani, i totalno rastura. Primio sam dosad stotine raznih osvrta i svi su pozitivni. Ipak, sumnjam da je baš savršena. Mora i ona imat svoje slabe točke. Evo jedne za koju samo čekam da je se kritičari dohvate… 🙂
IMAMO NOVU KUĆU NA KOTAČIMA! Nakon višemjesečnog pretraživanja oglasa i traženja kombija-kampera – napokon smo se odlučili. Izabrali smo kombi s kojim ćemo putovati narednih godina. A našeg starog žuću dat ćemo u prodaju…
Upravo smo se vratili s jubilarnog desetog po redu Hrvatskog festivala putnika. Drago mi je što gostujem na njemu još od prvog, pa čak i ranije, još od nultog izdanja. Drago mi je pratiti kako festival raste i razvija se. Zahvaljujući tom festivalu Šibenik se svakako prometnuo u sam vrh hrvatske suvremene putničke kulture…
Kako je to bilo iza kulisa ZG DOX festivala i kakav je osjećaj prvi put sudjelovati na najvećem filmskom festivalu u Hrvatskoj za dokumentarne filmove i odmah dobiti nagradu koja je po nama najvrednija – nagrada publike za najbolji film.