Na putu smo, puno se vozimo, a generalno se trudimo naše vrijeme što bolje iskoristiti, pa u vožnji ponekad slušamo podcaste. Naišli smo tako na podcast „The Diary of a CEO“, koji unatoč glupom imenu ima poneke zanimljive goste, za koje prije nismo znali, a učinili su nam se zanimljivi…
Ovo je jubilarni 200-ti blog. Razmišljao sam kako da ga obilježim i nije mi palo na pamet ništa bolje od tog da probam napisati nešto lijepo, iskreno i snažno…
Kad je trajekt doplovio u dublinsku luku, a mi izletjeli ravno u centar glavnog grada Irske, zapuhnuo nas je novi val energije. Trebalo nam je to. Bit će da nas je skoro dva mjeseca putovanja po Velikoj Britaniji ipak umorilo. Iako su geografski, kulturološki i politički Irska i Velika Britanija isprepletene, ipak je razlika velika. Veselilo me što ću naredna dva tjedna koliko ćemo putovati po Irskoj, moći tražiti razlike i sličnosti…
Prije ovog putovanja skoro ništa nisam znao o Sjevernoj Irskoj. Zašto je Irska podijeljena, koja je povijesna pozadina sukoba, jel’ taj sukob gotov ili je društvo i dalje podijeljeno, kako ljudi žive danas, što žele… Svega dva dana u Belfastu i jedan mali roadtrip po zemlji pomogli su mi popuniti tu rupu…
Završnica UK turneje bila je ful intenzivna. Dva eventa u Cambridgeu, pa finale u Londonu. Puni krug. Tu smo krenuli u ovu priču, tu je završavamo. Evo o se sve događalo u ovom foto finišu i kako je izgledao kraj turneje „Ljubav oko svijeta“ iza kulisa…
Sad kad je turneja gotova, svodim račune i procijenjujem kako je sve prošlo. Koliko je bilo uspješno? Jesam li postigao cilj? Što sam sve naučio? Oooo… jako puno sam naučio. Volio bih da je meni netko to sve rekao kad sam bio na početku puta. To mi se znanje sada čini dragocjeno i tako očito. Ali svjestan sam da znanje ne možemo samo tako preuzeti i usvojiti – ponekad nam sine tek kad izginemo da dođemo do njega…
Nikad ne uživam u Zagrebu, i sjedilačkom životu, onako kako uživam kad se vratim s dužeg puta. Povratak u rutinu je ugodan poput nježnog slijetanja na čvrsto tlo nakon uzbudljivog leta. Ali rutina je zdrava samo kad je konačna, kad se zna da će prije ili kasnije biti prekinuta novim izazovima. Kad joj se ne nazire kraj usmrdi se poput ustajale vode i zarobi nas poput živog blata.
Što sanjati, kako živjeti, kamo stremiti, s čim uvečer lijegati i ujutro se buditi? U koji oblak strelice uperiti? Što danju i noću ganjati? Zašto sanjati? Biramo li mi naše snove ili oni biraju nas? Odakle dolaze naši snovi? Možemo li biti dovoljno iskreni da si to priznamo? Možemo li biti dovoljno snažni da se s time suočimo?
Nova godina je vrijeme za nove početke. „Ljubav oko svijeta“ polagano se premješta u drugi plan, a jedan davni san koji se valja i nadolazi već neko vrijeme, namješta se u prvi plan. Odluka je pala! Za točno dva mjeseca krećem na sljedeću ekspediciju…
Paralelno s projektom br.1 furat ću i projekt br2. To je drugačija i dugoročna priča, a uključuje samostalne, unguided, unsupported ekspedicije na visoke i daleke planine. Još od Južnog pola pokušavam okupiti ekipu za to, i zasad sam uspio pronaći jednog, ali vrijednog penjačkog i sanjačkog partnera. No budući da je ideja da nas ipak bude malo više, da probamo izgraditi pravi mali tim za velike i daleke pohode, ove godine odlučio sam promijeniti strategiju kako da regrutiram ekipu. I tim povodom postavio prvi cilj: jedan lijepi sedam-tisućnjak…