Dobrodošli na stranice Kluba za ekspedicionizam i kulturu
aghori, saduh, india, davor rostuhar

AGORI

Tekst i fotografije: Davor Rostuhar
Objavljeno u Večernjem listu 2004. godine

Kada bi vam netko pričao o ljudima koji se obljevaju alkoholom i drogama, zive na grobljima, jedu ljudsko meso i seksualno opce sa mrtvacima, sigurno biste pomislili da se radi o ludjacima, sotonistima ili u najmanju ruku o mentalno poremecenim jadnicima. No, ako oni postoje u Indiji i zovu se Aghori, vise od miljardu hindusa smatra ih svecima, a njihova ‘prljava’ djela nisu odbojna i perverzna, vec pozeljna i puna postovanja.

Ako negdje u Indiji prisustvujete ritualu spaljivanja mrtvaca, a u blizini se nalaze Aghori, moze vam se dogoditi da postanete svjedokom zapanjujuceg i zgrazajuceg cina. U rijetkim slucajevima kada meso pokojnika ne izgori u potpunosti, sto je los znak, sin preminulog, bez obzira kojoj kasti pripadao, potraziti ce prljavog rascupanog Aghorija, koji ce jedva teturati od pijanstva, i zamoliti ga da pojede ostatke njegovog oca ili majke. Aghori ce se spremiti na ritual zvan sadhana, i meditirati uz vatru. Kad vatra ugasne, pojest ce ostatke pokojnika. Time ce dusa preminulog biti spasena od lutanja, i krenuti prema novoj reinkarnaciji. Ugledni gradjanin, mozda i bogati brahman, biti ce zahvalan i zauvijek duzan prljavom, od svijeta odbacenom pustinjaku. Odakle to razumijevanje i kontradikcija? Iz tisuca godina stare indijske tradicije, koja je nama zapadnjacima, cesto neprihvatljiva. Samo ucenjem i razumijevanjem, mozemo prevladati velik kulturoloski ponor koji se proteze izmedju nas.

Zivot i smrt u Indiji, nerazdvojna su slika postojanja. Ljudi se radjaju i spaljuju na ulici, na dometu pogleda javnosti. Svakom Hindusu san je umrijeti u Varanasiju, svetom gradu mrtvih, na obali najsvetije rijeke, majke Gange. Oni hrabriji, odreci ce se zivota u starosti i hodocastiti Varanasi, cekajuci tamo svoju smrt. Ranojutarnja plovidba rijekom dozivljaj je sveukupnosti postojanja. Na jednom gatu ljudi prodaju voce i povrce, na drugom nude masaze i ayurvedsku terapiju, a na vecini ostalih izvrsavaju ritual kupanja u svetoj rijeci ili na njenoj obali primaju puju, posvecenje od jednog od brojnih sadhua, svetaca koji lutaju gatovima. Nekoliko gatova obavlja funkciju krematorija. Oni su otvoreni 24 sata dnevno, a sa njih gore vjecne vatre. Kako sam se camcem priblizavao glavnom pogrebnom gatu Manikarnika, sa obale se drvena gondola otisnula prema sredini rijeke. Na njenom pramcu, visoko iznad vode, ukipljen je stajao sredovjecni muskarac, uplakanih ociju, sa malim zamotanim truplom u rukama. Drugi muskarci iz obitelji veslali su kroz mirnu povrsinu velike, spore rijeke. Kad su se priblizili sredini, otac je bacio truplo svog djeteta u vodu a potom posrnuo od jada na dno camca. Okrenuli su se i doveslali natrag na obalu. Izasli su iz camca i vratili se svojim zanimanjima. Tuga je dozvoljena samo na rijeci. Kotac zivota okrenuo se za jedan krug, a potom nastavio dalje, polako i neminovno.
Djeca se prema hinduistickoj tradiciji ne spaljuju, nego bacaju u rijeku Gangu. Vatra prociscuje, ali oni koji su vec cisti, ne trebaju taj ritual. Zbog toga se u rijeku bacaju i trudnice i sadhui, jer se oni smatraju svetima. Umrli od ugriza zmije takodjer su oslobodjeni spaljivanja jer je zmija sveta zivotinja, a njen otrov prociscuje. Istu proceduru prolaze umrli od gube i boginja jer su oni patili kroz zivot. Njih je procistila patnja!
Na gatu Manikarnika zivi nekoliko Aghorija. Tamnoputi stovatelji Shive obuceni u crne haljine i dugih crnih kosa, spodobe su koje lako upadaju u oci. Jedva se drze na nogama od prekomjernih kolicina alkohola i droga, ali im je pogled stakleno miran i trijezan. Osim na krematorijima, Aghori zive i daleko od pogleda javnosti, u hladnim planinskim pecinama Himalaja, djunglama Bengala kojima gospodare tigrovi ili praznim, vrucim pustinjama Gujarata, gdje ne opstaje nista zivo. Njihov put je radikalan, on zahtjeva najvece izazove fizicke izdrzljivosti, i najkompliciranije psiholoske testove. Njihov put naziva se ‘Lijevim putem do Boga’. Sljedbenici ‘desnog’ konvencionalnog puta su prosjecni Hindusi. Kroz predanost Bogu, rituale koje svakodnevno izvrsavaju i niz etickih normi kojih se pridrzavaju, poput vegetarijanstva i nenasilja, oni kroz vjecni ciklus radjanja i umiranja, polako napreduju prema konacnom oslobodjenju – mokshi. Oni drugi, koji zele taj proces ubrzati, sljedbenici su ‘lijevog’ puta. Stotine je sekti sadhua, koji su se na razlicite nacine odrekli svjetovnog zivota i odredili si pokoru kojom ce se pribliziti Bogu, ali najradikalnija i najzahtjevnija sekta je ‘Aghora’.

aghori, saduh, india
Aghori su najradikalnija sekta u hinduizmu, štovatelji Kali, božice smrti

Bozanstva koja Aghori stuju su Shiva ili Mahakala – razaratelj, i njegov zenski aspekt, Shakti ili Kali – Bozica smrti. Aghori Meronath, kojeg sam upoznao u Varanasiju, objasnio mi je njihovu predanost destruktivnim bogovima. ‘Svako bozanstvo u Hinduizmu, samo je aspekt jednog Boga. Razne sekte stuju razna bozanstva, i tako se zadovoljavaju svi aspekti Boga. Ali trazenja Shive i Kali su osobno neprihvatljiva vecini ljudi, pa se njima bave samo Aghori. Ostali Hindusi zato nas postuju jer pokrivamo podrucje u koje se oni ne usudjuju stupiti!’
Kali zahtjeva tri djelovanja: uzivanje mesa, alkohola i seksa. Sve tri stvari, zabranjene su ostalim svecima. Jesti meso, zapravo znaci jesti sve. Nemati granica, jer sve jest jedno. Kroz rituale jedenja bilocega, Aghori pokusavaju osvjestiti jednost sa svime i ukinuti diskriminaciju. Zato jedu fekalije, mrtve pse, tjelesne izlucevine, ljudsko meso…  Poput ostalih svetaca, i Aghori zive u celibatu, sa jednom iznimkom. Kad ih bozica Kali zatrazi da je zadovolje seksom, onda moraju pronaci prikladan les i spolno opciti s njime.  Takodjer, Aghori konzumiraju sve intoksikante, a posebno alkohol. U rijetkim Shivinim hramovima, vjernici koji ne smiju piti alkohol, prinose Shivi darove u viskiju. Taj viski, upravitelji hramova daju Aghorima. Najpoznatiji Shivin hram u Indiji jest Kalbheru hram u Ujjainu, gdje postoji kip Shive koji pije alkohol. Radi li se o jos jednoj vjerskoj prijevari ili cudu, ostaje nepoznato, ali tisuce Hindusa svakodnevno tamo hodocaste, noseci sa sobom boce viskija.
‘Razlog zbog kojeg cinimo stvari koje se svijetu cine odvratne je jednostavan’ objasnio mi je Meronath. ‘Pronaci cistocu u najprljavijem! Ciniti najvece perverzije, a pritom ostati cist u glavi! Na taj nacin se moze ubrzati spiritualni razvoj. Ako Aghori ostane usredotocen na Boga i za vrijeme spolnog opcenja sa mrtvacem ili obroka od ljudskog mozga, onda je na pravom putu. Nazalost, jako je malo pravih Aghora. Vecina ih poludi na tom putu.’ Opisao je dvije vrste ljudi koji obicno postaju zainteresirani putem Aghora. ‘Jedni su perverzni, nastrani pojedinci koji nikako ne mogu uspjeti na tom putu. Drugi su privuceni pozitivnom mislju, ali se obicno uplase izazova. Jako je malo onih koji prodju kroz sve testove cisti. To su pravi Aghori, a njihova zadaca i smisao jest transformirati mrak u svijetlo!’
Meronath je u Indiju dosao iz Nepala, gdje unatoc velikom broju hinduista, ne postoje Aghori. Prije nego se odlucio za radikalni put, imao je uspjesnu svjetovnu karijeru. Nakon sto je zavrsio medicinu, otisao je u vojsku. Brzo je napredovao i postao zapovjednikom komandosa. Istovremeno je doktorirao na vojnoj medicini. Potom je ostavio sve i otisao zivjeti u sumu, izoliran od svih. Nakon sto je shvatio kojim putem treba krenuti, postao je Aghori. I dalje ga zanima medicina, a objasnio mi je kako je to povezano sa pozivom Aghorija. ’Crna energija je ista kao i sve druge energije. Bitan je razlog zbog kojeg je netko koristi. Ako netko tko zna manipulirati crnom energijom zeli nauditi drugome, prokletstvo ce se vratiti njemu zbog univerzalnog principa karme. Aghori barataju crnom energijom, ali je koriste samo za dobre stvari, npr. za ljecenja! Mi mozemo preuzeti tudje bolesti na sebe i izgoriti ih pomocu crne energije. Cak i bolesti poput raka i side! Ja skupljam ljudska ulja koja nastaju kod izgaranja covjekovog tijela. To su jako snazni lijekovi. Ljudsko tijelo sadrzi mnostvo lijekovitih supstanci koje klasicna medicina ne poznaje i ne koristi zbog etickih razloga.”

aghori, india, davor rostuhar
Agori žive na grobljima i sudjeluju u pogrebnim ritualima – u određenim slučajevima moraju konzumirati meso pokojnika da bi duša brže otputovala u slijedeći život

Padala je noc nad Varanasi, a vatre na Manikarnika gatu probijale su tamnoplavi sumrak. Novi pokojnik dosao je na red. Meronath mi je objasnjavao hinduisticki pogrebni ritual koji je izvodio sin preminulog oca. Za tu priliku on je obrijao svu kosu sa glave osim malog cuperka na zatiljku. Zatrpali su pokojnika drvima i potpalili vatru. Sin je izmrmljao sve rituale i nekoliko puta okruzio krijes prolijevajuci vodu uokolo, a potom je primjetio je Aghorija Meronatha i prisao mu. Ispitivao ga je pitanja o putovanju duse, a Meronath mu je strpljivo odgovarao. Dinesh Mahayan, sin pokojnika, a vlasnik ducana sa zlatnim satovima, odgovorio mi je na nekoliko pitanja. “Mi, Hindusi, stujemo Aghore jer su oni utjelovljenja Shive. Aghori koji stuje Shivu, i sam jest Shiva, a samo On, vrhovni bog razaratelj, moze pomoci dusi da putuje iz zivota u zivot. Kad Aghori vrsi sadhanu nad pokojnikom, tj. kroz ritual konzumira njegovo tijelo, on ubrzava i vodi njegov put iz jednog zivota u drugi.” Dinesh Mahayan potom je zamolio Meronatha, da izvrsi sadhanu nad tijelom njegovog oca, ali tome su mogli prisustvovati samo clanovi obitelji.
Praksa Aghorija, tantricka je dimenzija hinduizma. Tantra je znanost o osobnosti, meta-psihologija, metoda istrazivanja uma i razvoja percepcije. Prema Tantri bolestan je onaj koji je osudjen da zivi sa ogranicenom osobnoscu. Samo oni koji se odmaknu od vremena, prostora i uzrocnosti, mogu potpuno zivjeti u harmoniji sa svemirom i biti besmrtni. Pojedincu koji prakticira tantru ne mora uspjeti da bude besmrtan, ali moze akumulirati dovoljno energije da stekne cudesnu moc. Njome tantrik moze ubrzati spiritualnu evoluciju ili je upotrijebiti u lose svrhe i time se jos dublje zakopati u krug uzrocnosti i posljedicnosti. Zbog te osjetljivosti, Tantra se oduvijek cuvala kao posebna tajna unutar krugova prosvjetljenih Hinduista. Sve sto ce istinski Tantrik reci znatizeljniku je skup ritualnih pitanja koje si sam postavlja na kraju svakog dana. ‘Jesam li zivio? Jesam li volio? Jesam li se smijao?’ Vimanalanda, jedini Aghori koji je pokusao pribliziti Tantricko znanje zapadnom umu to je objasnio na sljedeci nacin. ’Jesam li zivio – Jesam li iskoristio svaki tren dana da rastem, ucim i razvijam se? Jesam li volio – Jesam li svima obznanio ljubav koja postoji u mom srcu i olaksao njihov teret sumnje i nevjere? Jesam li se smijao – Jesam li primjetio smjesnu stranu svakog, pa cak i najbolnijeg dozivljaja? Ako jesam, onda sam zivio svaki trenutak do kraja – sto je jedina istinska prepoznatljivost pravog Aghorija!’

TIBET
Naslov oglasa

Mauris blandit aliquet elit, eget tincidunt nibh pulvinar a. Vivamus magna justo, lacinia eget consectetur sed, convallis at tellus. Nulla quis lorem ut libero malesuada feugiat. Curabitur arcu erat, accumsan id imperdiet et, porttitor at sem.

Kupi