„Uživaj u hladnoći“ pisala je posveta na knjizi koju su mi legendarni Cas i Jonesy poslali nakon što sam im rekao na što se spremam. Oni su napravili puno veću stvar. Poznati australski pustolovni dvojac prvi je preveslao od Australije do Novog Zelanda u kajaku, i prvi su prošli put od obale Antarktike do Južnog pola I NAZAD, „unsupported“ i „unassisted“. To znači da su oni zapravo prošli dupli ovaj put koji ja radim, na isti način. Do pola im je trebalo 60 dana, a putem su ostavljali zalihe koje će pokupiti na povratku. Po povratku im je trebalo još 30 dana. Dokumentarac koji su snimili prodali su National Geographicu. Pisao sam im da ih pitam za savjet i puno su mipomogli, a kad mi je poštom stigla i njihova knjiga o tom poduhvatu i kad sam vidio da je potpisana, to me posebno razveselilo.
„Uživaj u hladnoći“ pisalo je. Odmah sam osjetio da mi to tada još nije jasno, ali da bi mi na Ledu moglo postati jasno. Djelovalo mi je to čak i pomalo mistično. No danas sam počeo slutiti na što su mislili. Ima nešto pročišćavajuće i rastrijeznjujuće u hladnoći. Usredotočuje te na trenutak u kojem se nalaziš. Kad ti je hladno ne možeš razmišljati ni o čemu drugome nego kako da upravljaš tim osjećajem. Ali čini mi se da ću imati još prilike bolje shvatiti taj izraz. Danas sam ga tek počeo shvaćati.
Možda je to i zbog toga što je danas manje hladno i manje vjetrovito nego jučer. Jučer je bio najhladniji dan dosad. Kad nakon takvog dana nastupi jedan malo manje hladan, odmah se bolje osjećaš. I dalje je itekako hladno, ne možeš skinut rukavice ili ne smiješ stat duže od pet minuta da se ne počneō
smrzavat. Baš su mi se vremenski uvjeti i razmišljanje o tome svemu poklopili sa jednim zapisom iz Knjige snova koji sam baš danas ujutro pročitao, pa to kao da mi je bila fora dana.
„Znaš kako kod nas u Bosni radi auto grijanje po zimi? Tako da otvoriš sve prozore pa se smrzneš, pa onda kad zatvoriš onda ti bude toplije.“
E tako je meni danas. Uživam u hladnoći!